Suhoća kože, za razliku od dehidracije koja je privremeno stanje, dio je prirode kože. Karakterizira ju osjećaj nelagode osobito nakon pranja lica i/ili tuširanja tijela.

Suha koža je često tanka, vrlo zategnuta, a pore su nevidljive. Koža se nema zdravi sjaj, često se opisuje kao beživotna. Također, s vremenom dolazi do gubitka elastičnosti i mekoće kože na dodir. Ove simptome ponekad prati ljuskavost kože, svrbež i osjećaj peckanja.

Uzrok broj 1 je genetski. Neki ljudi rođeni su sa suhom kožom, ona je dio njihova genetskog naslijeđa i naziva se urođeno suha koža. Urođeno suha koža prirodno proizvodi manje lipida pa kožna barijera ne može više ispunjavati svoju zaštitnu funkciju. No, i vanjski čimbenici mogu poticati isušivanje kože. Najčešće se radi o prečestom pranju, agresivnim sredstvima za pranje, okolišnim ili vremenskim uvjetima (hladan i suh zrak, vjetar, sunce).

Suha koža treba pranje (tuširanje) i to ne prečesto, ne vrućom vodom i ne predugo, samo s nježnim proizvodima za čišćenje koji su prilagođeni njezinoj osjetljivosti (ulja i vrlo bogati sindeti za čišćenje). I lice i tijelo treba brisati laganim tapkanjem bez trljanja. Za njegu, suhoj koži treba emolijens (omekšavajući proizvod) koji će ju hidrirati, pomoći joj da povrati svu svoju elastičnost i zaštititi od vanjskih negativnih utjecaja.

Razlikujemo nekoliko stupnjeva i oblika suhe kože, s tim da se intenzitet promjena može kretati od lakših do težih. No, kod svih se zapaža nedostatak lipida i vlage, što kožu čini ljuskavom, hrapavom i grubom, zategnuta je i pojačano svrbi. Osim suhe i vrlo suhe kože, najčešće se javlja atopijska suhoća kože.