NOVI PRISTUP U LIJEČENJU AKNE
... počinje s mikrokomedonima
Akne su najčešća dermatoza današnjice
Akne, kao najčešća dermatoza današnjice, predstavljaju veliki problem u oba spola. Najčešće se pojavljuju u adolescenata i mlađih odraslih osoba. Neki autori navode podatak da čak 12 % žena starijih od 25 godina, kao i 3% osoba između 35 i 44 godine ima akne. Promjene na koži pojavljuju se nešto ranije u djevojčica, dok su teži oblici akne češći u muškog spola.
Bolest zahvaća pilosebacealnu jedinicu
Bolest zahvaća pilosebacealnu jedinicu koju čine dlačni folikul, mišić podizač dlake i pripadajuća lojna žlijezda. Najčešće mjesto nastanka akne je lice, ali je česta i pojava akne na prsima i na leđima. U nastanku bolesti sudjeluje više čimbenika, kao što su nasljeđe, hormoni i bakterije.
Komedon - prva vidljiva promjena na koži
Prva vidljiva promjena na koži je lezija koja se naziva komedon. Nastanak komedona je kompleksan proces koji uključuje pojačano orožnjavanje stanica u području ljevkastog dijela pilosebacealne jedinice (infundibulum). Pojačano orožnjavanje dovodi do nakupljanja mrtvih stanica zbog čega dolazi do sužavanja pilosebacealnog ušća (izvodni kanalić - pora) te je onemogućen izlazak nakupljenog loja na površinu kože. Smatra se da hormoni, posebice muški spolni hormoni, potiču pojačano orožavanje stranica kao i pojačano izlučivanje loja (sebuma). Također, kod osoba koje boluju od akne postoji i povećana osjetljivost receptora na normalne vrijednosti muških spolnih hormona.
Bakterija Cutibacterium acnes
Važan čimbenik u nastanku akne je i bakterija Cutibacterium acnes (C.acnes). Ova anaerobna bakterija potiče upalni odgovor na način da razlaže loj na slobodne masne kiseline koje djeluju komedogeno. Ovako nastale lezije nazivaju se mikrokomedoni te su predstadij komedona.
Mikrokomedoni su predstadij komedona
Mikrokomedoni su početne promjene i klinički su nevidljivi na koži. Smatraju se primarnim, neupalnim promjenama i vidljivi su samo mikroskopom u obliku čvrsto zbijenog čepa od 40 do 80 orožnjelih stanica pomiješanih s lojem i bakterijama, a koji se nalazi u području ljevkastog dijela pilosebacealne jedinice. Papule, pustule i upalni čvorovi smatraju se upalnim ili sekundarnim kožnim promjenama. Posljedica sekundarnih promjena često su razne ciste te hipertrofični i atrofični ožiljci.
Mikrokomedoni su 100 puta su brojniji od vidljivih lezija i najčešće su odgovorni za kroničnu prirodu akne. Danas su sve jasniji mehanizmi prerastanja zdravog folikula u mikrokomedon, tzv. comedo-switch. Nove spoznaje u liječenju akne posebno ističu važnost pravovremene terapije, koja će regulirati prekomjerno lučenje loja i pojačano orožnjavanje stanica te time vratiti folikul u prethodno fiziološko stanje.
Liječenje akne počinje liječenjem mikrokomedona
Procjenjivanje ozbiljnosti akne na temelju vidljivih lezija na površini kože nije ispravan put. Ono što vidimo na licu kao akne su zapravo mješavina promjena u različitim fazama razvoja, obzirom da ne pokreću svi folikuli istovremeno ciklus.
Neizostavan fokus liječenja akne moraju biti i mikrokomedoni. Oni su žarišta upale, tinjajući plamen koji se još uvijek može ugasiti pravovremenom terapijom. Ne zaboravimo da su mikrokomedoni reverzibilne lezije koje je moguće spriječiti da prijeđu u stadij komedona, a time folikul vratiti u fiziološko stanje.